UZAŠAŠĆE GOSPODNJE – SPASOVO

Uzašašće Gospodnje ili Spasovo slavi se četrdeset dana nakon Uskrsa. Uvijek, dakle, pada u četvrtak šestog uskrsnog tjedna.

Izvješća o Uzašašću nalazimo u Lukinom evanđelju i Djelima apostolskim. Na ovaj blagdan prisjećamo se Isusova rastanka sa svojim apostolima i njegova Uzašašća na Nebo.

Samo izvorno izvješće koje je sv. Luka zapisao na temelju apostolskog svjedočanstva kazuje da je uskrsli Isus izveo apostole iz Jeruzalema prema selu Betaniji. Tu je podigao ruke te ih blagoslovio, a onda je njima na očigled uzašao na Nebo.

Vrlo je znakovito ono što slijedi nakon samog izvješća, a tiče se raspoloženja apostola. Evanđelist Luka piše da su se apostoli nakon Isusova uzašašća s velikim veseljem vratili u Jeruzalem gdje su sve vrijeme bili u hramu hvaleći Boga.

Taj veličanstveni događaj, koji se zaista dogodio u Betaniji pokraj Jeruzalema, i mi mali i neznatni ljudi želimo sebi posvijestiti kako bi oživljavajući uspomenu na ovaj događaj ojačali svoju osobnu vjeru u Gospodina Isusa.

Njegovo uzašašće dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se ovaj blagdan zove i Spasovo, ili Spasovdan, a broj od „četrdeset dana“ znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva.

Kristovo uzašašće na nebo usmjeruje naše poglede prema domovini, kamo smo pozvani i kamo idemo, da bismo snagom tog pogleda pobjeđivali zla, nevolje i bitke u našem životu. Isus nije otišao sa zemlje te nas ostavio siročad i same, nego je, uzlazeći na nebo, još jače ostao među nama prisutan. Dao nam je obećanje: ”Ja sam s vama do svršetka svijeta”.