KORIZMENI PETAK V.

Tipično obilježje korizme, pa onda posebno korizmenih petaka, a otuda i svih petaka kroz godinu, je pokora. Pokora je dobila svoj tjeskobni prizvuk kroz vrijeme. Prvotno, još u Starom zavjetu, ona je vezana uz obraćenje (metanoia) koje znači ‘odvraćanje od puta zla i obraćenje Gospodinu’. Pismo nam svjedoči da se to obraćenje ostvarivalo zajedničkim pokorničnim vježbama (postovi, plač, jadikovke, nošenje pokorničkih haljina, posipanje pepelom kao vanjski znak priznavanja grijeha, molitvama – psalmima, itd.). Međutim, s vremenom je jačao formalizam. Zato su proroci govorili o potrebi obraćenja srca, pomirenju s Bogom i otvaranju bližnjima. Smisao pokore nije u udaljavanju i izoliranju grješnika od Boga i ljudi, već u zbližavanju. Kod proroka Ezekiela (Ez 18,30-31) čitamo: ‘Obratite se i vratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh!