KORIZMENI PETAK I.

Svakoga petka većina župnih crkava u poslijepodnevnim satima dobrano je popunjena vjernicima koji slijede Isusa na njegovu putu prema Golgoti, razmišljajući i uprisutnjujući događaje koji su se dogodili prije gotovo 2 000 godina. S pravom se možemo upitati što je to križni put te zašto je ta pobožnost toliko omiljena među pukom?

Biblijsko utemeljenje
Jedna od definicija mogla bi biti da je to prije svega korizmena pobožnost u čast spomena na Isusovu muku i smrt, u kojoj vjernici kroz 14 postaja, osim uvodne i zaključne molitve, prate svoga Spasitelja u njegovim posljednjim satima života na ovoj zemlji, preciznije kazano od Pilatove presude do polaganja u grob.

Pouzdano se ne može reći kada je ova pobožnost nastala, ali vjerojatno već u prvim stoljećima kršćanstva kada su prvi hodočasnici odlazili u Jeruzalem te u Svetom gradu obilazili mjesta Isusove muke. Ipak, najzaslužniji da se Križni put proširio na cijelu Crkvu jesu oci franjevci na čelu sa Sv. Franjom Asiškim (1181. – 1226.). Oni su promicali ovaj vid pobožnosti, koja je značajno zaživjela u cijeloj Crkvi u 17.-18. stoljeću. Od tada pa do danas postaje križnog puta sastavni su dio interijera velike većine katoličkih bogomolja.

Razlog zbog čega je ova pobožnost toliko zaživjela među običnim pukom vjerojatno je i taj što ona ima svoje biblijsko utemeljenje. Sva četiri kanonska evanđelja donose izvještaje o Isusovim posljednjim satima života, počevši od Posljednje večere pa do događaja na Golgoti. Upravo su ti izvještaji poslužili kao osnova za već ustaljenih 14 postaja. Istina, niti jedan od evanđelista ne opisuje u tančine sam Isusov put prema Kalvariji, osim što donosi pojedine informacije ili detalje o: pomagaču Šimunu Cirencu, susretu s jeruzalemskim ženama, samom razapinjanju, osobama koje su stajale pod križem…

Ne zaboravimo: svaki je petak spomendan Isusove muke i smrti, a na osobti način svi petci u korizmi.

Pobožnost križnoga puta molimo u našoj župi u obje crkve, i to: u Brišniku u 16 i u Bukovici u 17 sati.